Poniznost i strpljenje je put nas
kršćana
Subota,
6.3.2010.
Fra Ignacije Alerić
Želim ti
mir i dobro!
Biti
dobrostiv, ponizan i blag sa svima, potrebno je u svakoj prigodi i u svako
vrijeme. Na dobrotu i blagost potiču nas toliki duhovni velikani naše Katoličke
Crkve.
Sveti
Franjo Saleški učitelj i primjer svete blagosti piše:
„Ponizna blagost je krepost nad krepostima, koju nam Bog toliko preporuča. Zato
je moramo uvijek i svagdje vršiti. Ništa ne potiče toliko naše bližnje, kao
ljubazan i dobrostiv postupak“, veli svetac.
Osoba
koja ljubi Boga uvijek je mirna u srcu, a to se odražava i na njezinu licu. Ona
je uvijek ista, u povoljnim kao i u nepovoljnim događajima.
Kada smo
uzbuđeni i napeti, najbolje je šutjeti, jer onda nam se čini opravdano sve što
nam dođe na jezik. A kada se napetost smiri, tada uviđamo kako smo pogriješili
svojim riječima.
I kada
sami počinimo neku pogrješku, trebamo i prema samome sebi biti blagi, jer
ljutiti se pošto smo pogriješili, nije poniznost nego lukava oholost. Kao da mi
nismo slabi i grješni, kao da se to nama nije smjelo dogoditi. Ako tako
mislimo, onda imamo visoko mišljenje o sebi.
Sv.
Terezija kaže: «Poniznost koja uznemiruje ne dolazi od Boga, nego od zloga.» I
kad se ljutimo što smo pogriješili, padamo u još veću pogrješku koja za sobom
povlači mnoge druge mane.
Kada,
dakle, nešto pogriješimo, moramo se ponizno i pouzdano obratiti Bogu, moliti ga
za oproštenje i kazati mu poput sv. Katarine Đenovske:
«Gospodine, to je biljka iz moga vrta».
Ljubim Te
svim srcem i kajem se što sam Te uvrijedio. Ne želim to više činiti. Pomozi mi.
Ako nam
nedostaje poniznosti i strpljenja s ljudima ili poslom koji obavljamo,
zazivajmo Isusa koji je svemoguć i milosrdan, i On će nam dati snage i
strpljenja koje nam je svakodnevno potrebno.
Isus je
bio ponizan, strpljiv i poslušan svome Ocu. Zato i mi pođimo takvim putom i
doživjet ćemo radost i ljepotu naše malenosti pred Bogom i ljudima.